Zašto nam nedostaju ljudi? (I kako se nositi)
Sadržaj
Neki ljudi dođu u naše živote i odu kao da se ništa nije dogodilo. Neki, kada odu, ostavljaju duboku prazninu u nama. Ostavljaju za sobom prazninu u nama.
Što je naš odnos s nekim bliži, to više boli kada se ta veza završi. Što nam više nedostaju kada odu.
Ali zašto se to događa?
Kakvi su to gorko-slatki osjećaji da nedostaje neko ko pokušava postići?
Zašto nam nedostaju ljudi ?
Budući da su društvena vrsta, društvena povezanost je ogromna za ljude. Nedostaju nam mnoge stvari, ali nestali ljudi mogu najviše povrijediti.
Naši preci su živjeli u čvrsto povezanim zajednicama i ovisili su jedni o drugima za svoj opstanak i reprodukciju. Ovo je i dalje tačno u modernim vremenima, uprkos globalizaciji. Nijedan čovek nije ostrvo. Niko ne može sam preživjeti i napredovati u ovom svijetu. Ljudi trebaju druge ljude.
Budući da su odnosi toliko važni, vaš um ima mehanizme za provjeru zdravlja vaših odnosa. Ako stvari krenu po zlu s nekim vama važnim, vaš um vas upozorava.
Nedostajanje i usamljenost upozoravaju i motiviraju vas da popravite taj vitalni odnos.1
Komunikacija je ključna (za popravak)
Jedan od načina na koji um utvrđuje da je veza krenula loše je nedostatak komunikacije. Komunikacija je uglavnom ono što održava odnose živima.
Kada s nekim niste dugo razgovarali, vaš um vam šalje upozorenjesignali u vidu nestanka te osobe. Nedostajanje nekoga može izazvati koktel simptoma u vama, uključujući:
- Fizički bol u grudima2
- Promjenu apetita
- Očaj
- Žal
- Tuga
- Praznina
- Poteškoće s koncentracijom
- Nesanica
- Usamljenost
Ta osoba koju si nestanak zauzima centralno mesto u vašem umu. Stalno mislite na njih i na uspomene koje ste vas dvoje dijelili. Ne možete jesti ili se prejedate. Ne možete spavati ili se fokusirati na svoj posao ili hobije.
Ovi simptomi se preklapaju sa simptomima depresije. Ako vam neko jako nedostaje, možete završiti u depresiji.
Ako je komunikacija ono što održava veze i nedostaju nam oni s kojima je naša veza prekinuta, vraćanje komunikacije je logična stvar koju treba učiniti da vam prestanu nedostajati.
Naravno, stvari nisu uvijek tako jednostavne.
Šta učiniti kada vam neko nedostaje
Prije nego što odlučite šta ćete poduzeti, morate znati gdje stani uz ovu osobu. Najvažnije pitanje koje treba da postavite sebi je:
Želim li ovu osobu natrag u svoj život?
Ako je odgovor 'Da', trebate učiniti ono što želite mogu obnoviti komunikaciju s njima. Više vam neće nedostajati kada se to dogodi, nakon što se vaša veza ponovo zapali.
Ako je odgovor 'Ne', morate pronaći načine da se nosite sa svojim osjećajima. Morate duboko zaroniti u svoju psihu i shvatiti zaštotoliko vam nedostaju.
Evo nekih stvari koje možete učiniti:
1. Postignite zatvaranje
Ako ste bili u vezi s tom osobom, a zatim raskinuli, moguće je da se niste zatvorili od nje. Pod postizanjem zatvaranja, mislim na to da ste sigurni da ste prešli dalje od ove osobe.
Ako niste u potpunosti krenuli dalje, stalno će vam nedostajati. Iza svega ovog nestalog krije se nada da će se ova osoba vratiti. Dobijanjem zatvaranja, ubijate tu nadu.
Svi imamo ove zone brige i nebrige za druge. Za one u našoj zoni brige, nedostaju nam kada se udalje (pomaknu se udesno).
Nakon određenog trenutka, kada neko uđe u zonu 'nebrige', prestaju nam nedostajati.Na primjer, ako ne razgovarate sa svojim supružnikom 24 sata, može vam nedostajati. Iako znate, oni vas ne napuštaju. Želite da zadržite taj nivo bliskosti.
Slično tome, članovi naše uže porodice takođe imaju tendenciju da budu u našoj zoni brige. Kada izgubimo kontakt s njima, veoma smo motivisani da obnovimo kontakt.
Kada niste razgovarali sa nekim ko vam je nekada bio blizak, dođete do tačke u kojoj prestajete da brinete o njemu. Kada prestanete da brinete o njima, više vam ne nedostaju. Veza je mrtva.
Možda vam povremeno nedostaju. Ali ovaj nedostatak je samo sjećanje. Ne postoji nikakva bol ili prazninato.
Vaš um vas ne može natjerati da vam jako nedostaje ova osoba jer pokušaj da se vratite s njom samo bi gubio vrijeme i energiju.
2. Izrazite svoje emocije
Kraj dobre veze može biti traumatičan. Dok se bavite svojom tugom, vjerovatno će vas proganjati njihova sjećanja. To je prirodan dio preboljevanja nekoga. Dajte sebi vremena.
Vidi_takođe: Pristrasnost posmatrača glumaca u psihologijiKada vam neko jako nedostaje, vaš um daje prednost dobrim trenucima koje ste proveli s njim. Skloni ste da se sećate lepih uspomena, a zaboravljate zašto je veza prekinuta. Ovo nije ništa drugo do trik vašeg uma koji će vas natjerati da tu osobu vratite u svoj život.
Ako to ne možete učiniti, sljedeća najbolja stvar koju možete učiniti je da izrazite svoje emocije. Napišite pismo, čitajte poeziju, pjevajte pjesmu, razgovarajte sa prijateljem - bilo šta što vam može pomoći da skinete stvari sa grudi. Ovo će vam pomoći da obradite ono što se dogodilo i nastavite dalje.
3. Ponovo izmislite sebe
Prirodno je da se poistovjetimo sa svojim odnosima. Ali ako se naši identiteti previše oslanjaju na naše odnose i mi ih izgubimo, gubimo dio sebe.
Kada svoj identitet i vlastitu vrijednost zasnivate na vezi, bit će vam teže preboljeti osjećaj da vam neko nedostaje.
Ne samo da ga pokušavate vratiti; također pokušavate da se vratite.
Vidi_takođe: Ulično pametno protiv pametnog knjiga: 12 razlikaOvo je odličan trenutak da ponovo razmislite o stvarima s kojima ste se poistovjetili itemeljite svoj identitet na stabilnijim osnovama kao što su osnovne vrijednosti i vještine.
4. Uspostavite nove veze
Da li vam nedostaje osoba ili kako se osjećate zbog nje?
Voleti i nedostajati neko svodi se na hemijske reakcije u mozgu. Ako je neko učinio da se osjećate na određeni način, može i neko drugi.
Kao što ne jedemo istu vrstu hrane svaki put kada smo gladni, ne morate nužno popuniti tu prazninu u vama sa istom osobom.
Reference
- Cacioppo, J. T., Hawkley, L. C., Ernst, J. M., Burleson, M., Berntson, G. G., Nouriani, B., & ; Spiegel, D. (2006). Usamljenost unutar nomološke mreže: evolucijska perspektiva. Časopis za istraživanje ličnosti , 40 (6), 1054-1085.
- Tiwari, S. C. (2013). Usamljenost: bolest?. Indijski časopis za psihijatriju , 55 (4), 320.